S.N. Goenka

Dragi Prijatelji,

naš Učitelj, S.N. Goenka, u miru je izdahnuo u nedjelju, 29. rujna 2013. u svojoj kući u Mumbaiu, India. Doživio je svoju 90. godinu.

“Prava mudrost je prepoznati i prihvatiti nepostojanost svakog iskustva. S ovim uvidom nećete se čuditi usponima i padovima. Kad ste u stanju održati unutarnju ravnotežu, možete odabrati djelovanje na načine koji će stvarati sreću za vas i za druge.

Živući svakog trenutka sretno, staloženog uma, sigurno ćete napredovati prema konačnom cilju oslobođenja od sve patnje.”

S.N. Goenka

Atta-dīpā viharatha,
atta-saraṇā, anañña-saraṇā.
Dhamma-dīpā viharatha,
Dhamma-saraṇā, anañña-saraṇā.

Budite otok,
budite svoje utočište: ne postoji drugo utočište.
Neka Dhamma bude vaš otok,
neka Dhamma bude vaše utočište: ne postoji drugo utočište.

Mahā-Parinibbāna Sutta, Dīgha Nikāya, 16

Uvod

Gospodin Goenka bio je učitelj Vipassana meditacije u tradiciji pokojnog Sayagyi U Ba Khina iz Burme (Myanmar).S. N. Goenka Premda podrijetlom Indijac, g. Goenka se rodio i odrastao u Burmi. Za življenja u Burmi, imao je sreće doći u kontakt s U Ba Khinom i od njega naučiti tehniku Vipassana. Nakon primanja znanja od svojeg učitelja tijekom četrnaest godina, g. Goenka se smjestio u Indiji i 1969. započeo podučavati Vipassanu. U zemlji oštrih podjela i razlika u kastama i religijama, tečajevi koje je nudio g. Goenka privukli su tisuće ljudi iz svih slojeva društva. Dodatno, mnogi ljudi iz zemalja širom svijeta došli su i pridružili se tečajevima Vipassana meditacije. G. Goenka je podučio desetke tisuća ljudi tijekom više od 300 tečajeva u Indiji i drugim zemljama, na istoku i zapadu. Tijekom 1982. započeo je imenovati asistente da mu pomognu ispuniti rastuću potražnju za Vipassana tečajevima. Meditacijski centri uspostavljeni su pod njegovim smjernicama u Indiji, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Novom Zelandu, Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Japanu, Šri Lanki, Tajlandu, Burmi, Nepalu i drugim zemljama. Tehnika koju podučava S.N. Goenka uči polaznike tradiciji koju možemo ispratiti to Buddhe. Buddha nikad nije podučavao sektašku religiju; njegovo učenje bilo je Dhamma – put oslobođenja – koji je univerzalan. U istoj tradiciji tome pristupa g. Goenka, potpuno ne-sektaški. Iz tih razloga njegova učenja imaju duboku privlačnost za ljude svakog podrijetla, iz bilo koje religije ili bez vjerskog uvjerenja, kao i iz svakog dijela svijeta. G. Goenka je primio jednu od prestižnih Padma nagrada od Predsjednika Indije za 2012. Ovo je najviša civilna nagrada koju dodjeljuje indijska vlada.

UN mirovni samit

S. N. Goenka at U.N.

Fotografija ljubaznošću Beliefnet, Inc.

Ljeta 2000. g. Goenka, glavni učitelj Vipassana meditacije, posjetio je Sjedinjene Američke Države i govorio s drugim svjetskim duhovnim vođama, tijekom “Milenijskog svjetskog mirovnog samita” u središnjici Ujedinjenih naroda u New York-u.

S.N. Goenka obraća se mirovnom samitu

Autor članka: Bill Higgins; Datum: 29. kolovoza 2000.

NEW YORK – Vipassana Acharya S. N. Goenka obratio se danas delegatima Milenijskog svjetskog mirovnog samita pri okupljanju u dvorani Opće skupštine Ujedinjenih naroda – prvog ikad tako održanog okupljanja vjerskih i duhovnih vođa u UN-u. Govor g. Goenke tijekom sjednice pod naslovom Transformacija konflikta fokusirao se na teme religiozne harmonije, tolerancije i miroljubive koegzistencije. “Umjesto preobraćanja ljudi s jedne organizirane religije u drugu organiziranu religiju,” rekao je g. Goenka, “mi bi trebali obratiti ljude iz bijede u sreću, iz okova u slobodu i iz okrutnosti u suosjećanje.” G. Goenka je održao svoj govor tijekom popodnevne sjednice samita grupi koja je uključila otprilike dvije tisuće delegata i promatrača. G. Goenka je govorio na sjednici nakon govora osnivača CNN-a, g. Ted Turner-a, koji je jedan od financijskih sponzora Samita. Držeći se teme Samita, traženja svjetskog mira, G. Goenka je svojim govorom naglasio da mir u svijetu ne može biti postignut dok nema mira unutar pojedinaca. “Ne može biti mira u svijetu kad ljudi imaju ljutnju i mržnju u svojim srcima. Jedino s ljubavlju i suosjećanjem u srcu može se postići mir u svijetu.” Važan aspekt Samita je napor za smanjenjem sektaških konflikata i tenzija. O ovom je g. Goenka rekao, “Kad postoji unutarnja ljutnja i mržnja, osoba postaje jadna bez obzira da li je Kršćanin, Hinduist ili Musliman.” Slično je dodao na gromoglasan pljesak, “Onaj koji ima ljubavi i suosjećanja čistog srca doživljava unutarnje Kraljevstvo Nebesko. To je zakon prirode, ili ako bi radije, Božja volja.” Primjereno mnoštvu koje je uključilo vođe glavnih svjetskih religija, rekao je, “Fokusirajmo se na zajedništvo svih religija, na unutarnju jezgru svih religija, koja je u čistoći srca. Trebamo  svi zajedno dati značaj ovom aspektu religije i izbjeći konflikt oko vanjske ljuske religija, a to su razni obredi, rituali, festivali i dogme.” U konačnom sažetku g. Goenka je citirao Cara Ashoku, koji je u jednom od svojih Kamenih zakonika rekao, “Ne treba poštivati samo vlastitu religiju i osuđivati druge religije. Umjesto toga, treba poštivati druge religije iz raznih razloga. Čineći to, osoba pomaže rastu svoje vlastite religije i također čini uslugu religijama drugih. U protivnom, osoba kopa grob svojoj vlastitoj religiji i također šteti drugim religijama. Netko tko poštuje svoju vlastitu religiju i osuđuje druge religije može to činiti iz predanosti svojoj religiji, misleći “Ja ću slaviti svoju religiju”; no njegove akcije najozbiljnije štete njegovoj vlastitoj religiji. Sloga je dobra. Neka svi slušaju i budu voljni slušati učenja koja drugi propovijedaju.”

Generalni tajnik UN-a, Kofi Annan, nazvao je samit “okupljanjem najistaknutijih svjetskih vjerskih i duhovnih vođa u zajednički poziv za mir, koji će, nadajmo se, osnažiti izglede za mir kako ulazimo u novi milenij.”

Duhovni vođe koji su bili pozvani na prvu UN-ovu konferenciju ove vrste bili su i Pramukh Swami iz pokreta Svami Narayana, Swami Dayananda Saraswati, Swami Agniwesh, Mata Amritanandamayi Devi i Dada Wasvani, te ugledni učenjaci kao što su dr. Karan Singh i L. M. Singhvi.

S obzirom na vjersku i kulturnu raznolikost sudionika, Annan je rekao, “Ujedinjeni narodi su tapiserija, ne samo odijela i sarija, već kleričkih kolara, navika časnih sestri i haljina lama, mitrija, kapica, yarmulki.”

Iako je Annan više puta ispitivan o odsustvu tibetanskih vođa, pokušao je vratiti pitanja natrag na ciljeve samita, koji su po njemu “vratiti religiju u svoju zasluženu ulogu mirotvorca – problem sukoba nikada nije Biblija ili Tora ili Kur’an. Doista, problem nikad nije vjera – to je u vjernicima i kako se ponašamo jedni prema drugima. Morate, još jednom, učiti svoje vjernike putevima mira i putevima tolerancije.”

Nada vođe UN-a je da, pošto 83% svjetske populacije pripada formalnim vjerskim ili duhovnim sustavima vjerovanja, ovi vjerski vođe mogu usmjeriti svoje sljedbenike prema miru.

UN se nada da će konferencija pokrenuti svjetsku zajednicu, prema riječima dokumenta, “da prizna svoj duhovni potencijal i prepozna da je unutar naše moći mogućnost iskorijeniti najgori oblik ljudske brutalnosti – rat – kao i jedan od uzroka rata – siromaštvo. Vrijeme je sazrelo da svjetsko duhovno vodstvo pobliže radi s Ujedinjenim narodima u naporima za rješavanje gorućih potreba čovječanstva.”

Samit će završiti u četvrtak 31. kolovoza kad će sudionici potpisati Deklaraciju za mir u svijetu i osnovati Međunarodno savjetodavno vijeće vjerskih i duhovnih vođa, koji će raditi s Ujedinjenim narodima i s UN-ovim Generalnim tajnikom za stvaranje i očuvanje mira.

“Cilj Međunarodnog savjetodavnog vijeća vjerskih i duhovnih vođa je unaprijediti i ojačati rad Ujedinjenih naroda”, rekao je Bawa Jain, tajnik Svjetskog mirovnog samita. “Naša je iskrena nada da u vrijeme sukoba veliki svjetski vjerski i duhovni vođe mogu biti spušteni padobranom u ta žarišta za traženje nenasilnih rješenja sukoba.”

Govor u UN-u

Univerzalna duhovnost za mir, S.N. Goenka

Slijedi cjelovit tekst govora koji je održao g. Goenka u utorak, 29. kolovoza 2000. u dvorani Opće skupštine Ujedinjenih naroda sudionicima Milenijskog svjetskog mirovnog samita.

Kad je tama, potrebno je svjetlo. Danas, s toliko agonije prouzročene nasilnim sukobima, ratom i krvoprolićem, svijet očajno treba mir i harmoniju. To je veliki izazov za vjerske i duhovne vođe. Prihvatimo taj izazov.

Svaka religija ima vanjsku formu ili ljusku i unutarnju suštinu ili jezgru. Vanjska ljuska sastoji se od obreda, rituala, ceremonija, uvjerenja, mitova i doktrina. One se mijenjaju od jedne religije do druge. No tu je unutarnja jezgra zajednička svim religijama: univerzalni nauk morala i milosrđa, discipliniranog i čistog uma punog ljubavi, suosjećanja, dobre volje i tolerancije. To je taj zajednički nazivnik kojeg bi vjerski vođe trebali naglasiti i vjerski sljedbenici trebali prakticirati. Iako se prava važnost daje suštini svih religija uz povećanu toleranciju na njihove površinske aspekte, konflikt se može svesti na minimum.

Sve osobe moraju biti slobodne ispovijedati i slijediti svoju vjeru. Pritom, moraju biti pažljivi da ne zanemare praksu suštine svoje religije, da ne ometaju druge sa svojom vjerskom praksom, te da ne osuđuju ili omalovažavaju druge vjere.

S obzirom na raznolikost vjera, kako ćemo prebroditi razlike i postići konkretan plan za mir? Buddhi, prosvijetljenoj osobi, često su prišli ljudi različitih pogleda. Njima bi rekao, “Stavimo na stranu naše razlike. Dajmo pozornost na ono oko čega se možemo složiti, pa to stavimo u praksu. Čemu svađa?” Taj mudar savjet zadržava svoju vrijednost i danas.

Dolazim iz drevne zemlje koja je iznjedrila mnoge različite škole filozofije i duhovnosti kroz tisućljeća. Unatoč izoliranim slučajevima naselja, moja zemlja je bila model mirne koegzistencije. Pred nekih 2.300 godina njom je vladao Ashoka Veliki, čije carstvo se protezalo od današnjeg Afganistana do Bangladeša. Kroz svoje carstvo, ovaj suosjećajni vladar dao je upisati u kamen ukaze objavljujući da sve vjere trebaju biti poštivane, a kao rezultat toga, sljedbenici svih duhovnih tradicija osjećali su se sigurnim pod njegovim utjecajem. Tražio je od ljudi da žive moralnim životom, da poštuju roditelje i starije i da se suzdrže od ubijanja. Riječi kojima je pozvao svoje podanike bitne su i danas:

Ne treba poštivati samo vlastitu religiju i osuđivati druge religije. Umjesto toga, treba poštivati druge religije, iz raznih razloga. Čineći to, osoba pomaže rastu svoje vlastite religije i također čini uslugu religijama drugih. U protivnom, osoba kopa grob svojoj vlastitoj religiji i također šteti drugim religijama. Netko tko poštuje svoju vlastitu religiju i osuđuje druge religije, može to činiti iz predanosti svojoj religiji, misleći “Ja ću slaviti svoju religiju”; no njegove akcije najozbiljnije štete njegovoj vlastitoj religiji. Sloga je dobra. Neka svi slušaju i budu voljni slušati učenja koja propovijedaju drugi. (Kameni zakonik 12)

Car Ashoka predstavlja slavnu tradiciju tolerantnog suživota i mirnog ujedinjenja. Ta tradicija i danas živi među vladama i vladarima. Primjer je plemeniti vladar Omana, koji je poklonio zemljišta za crkve i hramove drugih vjera, dok je prakticirao vlastitu religiju potpuno pobožno i ustrajno. Siguran sam da će se ovakvi suosjećajni vladari i vlade nastaviti pojavljivati u budućnosti u mnogim zemljama svijeta. Kao što je rečeno, “Blago mirotvorcima, jer njih će se zvati sinovima Božjim.”

Više nego jasno je da kaluđeri nasilja prvenstveno povrjeđuju svoju obitelj i krvno srodstvo. Mogu to činiti izravno, kroz svoju netrpeljivost ili neizravno, izazivajući nasilne reakcije na svoja djela. S druge strane, rečeno je, “Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe.” To je zakon prirode. Isto bi se tako mogao zvati dekretom ili Božjom voljom. Buddha je rekao, “Neprijateljstvo ne može biti iskorijenjeno neprijateljstvom, već samo njegovom suprotnošću. To je vječna Dhamma [duhovni zakon].” Ono što u Indiji zovu Dharma nema nikakve veze s hinduizmom, džainizmom, budizmom, islamom, judaizmom, sikizmom ili bilo kojim drugim “izmom”. To je jednostavna istina: prije nego naudite drugima, prvo štetite sebi stvaranjem mentalne negativnosti; uklanjanjem negativnosti možete pronaći unutarnji mir i osnažiti mir u svijetu.

Mir uma za mir u svijetu

Svaka religija dostojna svojeg imena poziva svoje sljedbenike da žive moralan način života, da postignu kontrolu nad svojim umom i njeguju čistoću srca. Jedna tradicija nam kaže, “Voli bližnjeg svoga”; druga kaže, Salaam walekum – “Nek mir bude s tobom”; još jedna kaže, Bhavatu sabba mangalam ili Sarve bhavantu sukhinah – “Neka sva bića budu sretna.” Bilo da je to Biblija, Kur’an ili Gita, spisi pozivaju na mir i prijateljstvo. Od Mahavira do Isusa, svi veliki osnivači religija bili su ideali tolerancije i mira. Ipak naš svijet često pokreće vjerski ili sektaški sukob ili čak rat – zato što dajemo značaja samo vanjskoj ljusci religije i zanemarujemo suštinu. Rezultat je nedostatak ljubavi i suosjećanja u umu.

Mir u svijetu ne može se postići ako nema mira u pojedincima. Uzrujanost i mir ne mogu koegzistirati. Jedan način postizanja unutarnjeg mira je Vipassana ili meditacija uvida – ne-sektaška, znanstvena tehnika orijentirana rezultatu kroz samo-promatranje i ostvarenje istine. Praksa ove tehnike daje iskustveno razumijevanje interakcije uma i tijela. Svaki put kad se negativnost pojavi u umu, kao što je mržnja, okida neugodne osjete u tijelu. Svaki put kad um stvara nesebičnu ljubav, suosjećanje i dobru volju, cijelo tijelo je preplavljeno ugodnim osjetima. Praksa Vipassane također otkriva da mentalna akcija prethodi svakoj fizičkoj ili vokalnoj akciji, određujući hoće li takva akcija biti zdrava ili nezdrava. Um je najvažniji. Zato moramo naći praktične metode, kako bi um bio miran i čist. Takve metode će pojačati učinkovitost zajedničke deklaracije, koja nastaje na ovom Svjetskom mirovnom samitu.

Stara Indija dala je dvije prakse svijetu. Jedna je tjelovježba, kroz poze joge (asane) i kontrolu daha (pranayama), za održavanje zdravog tijela. Druga je vježba uma, Vipassana, za očuvanje zdravog uma. Ljudi bilo koje vjere mogu i vježbaju obje ove metode. Istovremeno, mogu slijediti svoje vlastite religije u miru i skladu; nema potrebe za preobraćanjem, zajedničkim izvorom tenzija i sukoba.

Za mir u društvu, sve više i više članova društva mora biti mirno. Kao vođe, imamo odgovornost postavljanja vlastitog primjera, biti inspiracijom. Mudrac je jednom rekao, “Uravnotežen um neophodan je za balansiranje neuravnoteženih umova drugih.”

U širem smislu, mirno društvo će naći put za život u miru sa svojim prirodnim okruženjem. Svi shvaćamo potrebu za zaštitom okoliša, da ga prestanemo zagađivati. Ono što nas u tome sprječava je zaliha mentalnih nečistoća, kao što su neznanje, okrutnost ili pohlepa. Uklanjajući te nečistoće promovirat će mir između ljudi kao i balansiran, zdrav odnos između ljudskog društva i njegovog prirodnog okoliša. Tako religija može promicati zaštitu prirode.

Nenasilje: ključ za definiranje religije

Razlike između religija su prisutne. Ipak, okupljajući se na ovom Svjetskom mirovnom samitu, vođe svih glavnih vjeroispovijesti pokazali su da žele raditi za mir. Neka mir onda bude prvo načelo “univerzalne religije”. Izjavimo zajedno da ćemo se suzdržati ubijanja, da osuđujemo nasilje. Također pozivam političke čelnike da se pridruže ovoj deklaraciji, uzimajući u obzir njihovu ulogu u postizanju bilo mira ili rata. Hoće li nam se oni pridružiti ili ne, barem da se mi zavjetujemo sada i ovdje: umjesto prihvaćanja nasilja i ubijanja, izjavimo da bezuvjetno osuđujemo takva djela, posebice nasilje počinjeno u ime religije.

Neki duhovni vođe imaju oštroumnosti i hrabrosti osuditi nasilje počinjeno u ime njihove vlastite vjere. Mogu biti različiti filozofski ili teološki pogleda u činu traženja oprosta ili pokajanja za prošlo nasilje i ubijanje; nov samo priznavanje prošlo učinjenog nasilja podrazumijeva da je to bilo krivo i da neće biti prihvaćeno u budućnosti.

Pod okriljem Ujedinjenih naroda, probajmo formulirati definiciju religije i duhovnosti naglašujući nenasilje i odbijajući tolerirati nasilje i ubijanje. Za čovječanstvo teško može biti veće nesreće od neuspjeha da se religija definira kao sinonim za mir. Ovaj samit bi mogao predložiti koncept “univerzalne religije” ili “ne-sektaške duhovnosti” za odobrenje od strane UN-a.

Siguran sam da će ovaj samit pomoći usredotočiti svjetsku javnost na stvarnu svrhu religije:

Religija nas ne razdvaja;
uči nas miru i čistoći srca.

Čestitam organizatorima ovog povijesnog samita na njihovoj viziji i naporima. Također čestitam religioznim i duhovnim vođama koji su imali zrelosti raditi na pomirenju, dajući nadu čovječanstvu da će religija i duhovnost voditi ka mirnoj budućnosti.

Neka sva bića budu sretna i slobodna od odbojnosti.

Neka prevladaju mir i sklad.

bleaf-90x98

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s